Udruga Porat je u suradnji sa terapijskom zajednicom Mondo Nuovo održala predavanje u zadarskoj Gradskoj knjižnici, a glavna poruka bivših ovisnika iz zajednice Mondo Nuovo bila je “Svaki dan je borba. Zajednica je trening”. Članovi te zajednice govorili su o svome životu u zajednici te koliko je takva terapija uspješna za one koji su duboko u ponoru ovisnosti.
Takvih je zajednica – kuća u Italiji od početka osamdesetih osnovano osam, sa 18 savjetovališta. Kako izgleda dan u zajednici vidjelo se u kratkom filmu. Tamo se dečki bave poljoprivredom, pčelarstvom, kuhaju, izrađuju brojen predmete, bave se informatikom, sportom, uzgajaju masline, prave sir… kritičari ove zajednice zamjeraju religijski aspekt.
No, zajednica ne inzistira na promjeni vjeroispovjesti, kazala je Ivana Buterin Gluić, voditeljica zajednice. “Mi nikoga ne prisiljavamo da postane vjernik. Molitvu imamo ujutro, svega pola sata. Istina, često se dogodi da ateisti promijene uvjerenje, ali nije pravilo. Vjera se mora dogoditi u srcu”. Ustaje se u 6 ujutro, čita se časoslov, potom slijede dnevne aktivnosti, doručak, radionice, ručak.
Poslijepodne se razgovara o dnevnom časoslovu, brine se za kuću, okućnicu, životinje i sl. Zajednica objavljuje i svoj časopis, “Svjetionik”. Jedna od zajednica nalazi se u Nuniću, iz koje je prije 11 godina izašao Ivica. S nama je podijelio svoje iskustvo – osam godina bio je na heroinu i toliko je duboko ”zaglibio” da je njegova supruga postavila ultimatum – ili obitelj (dobili su sina) ili droga. Ivici je bilo iznimno teško promijeniti način života i razmišljanja.“Tri godine proveo sam u zajednici. I onda je došao kraj, ali kraj nije kraj – taj dio života nakon izlaska iz zajednice pravi je izazov. U zajednici se nalazite u jednom zaštićenom prostoru bez vanjskih utjecaja, a kada izađete vani shvatite da je svijet isti ili još gori. Zato je važno da se mijenjate vi”, kazao je Ivica.
27-godišnji Goran još je uvijek u zajednici. Dečki imaju priliku i izaći na sedam dana, vratiti se obitelji. To je pravo iskušenje, priznao je Goran. “U alkohol i drogu sam ušao jer nisam prihvaćao samoga sebe. Nisam znao biti slobodan i izjasniti se bez pomoći nekakvih supstanci. I mene je u zajednicu uveo ultimatum”, ispričao je Goran.A tko određuje kada je osoba spremna na povratak u vanjski svijet? To je tim stručnjaka i Sandro, osnivač prve takve zajednice koji je 1979. nakon što mu se rođak predozirao, prvu komunu osnovao u vlastitoj kući. Danas je u mirovini, a najvjerojatnije će ga naslijediti sin.
Siniša Kabić Peters, predsjednik udruge Porat najavio je još sličnih događaja u kojima će predstaviti terapijske zajednice s kojima udruga surađuje.
