Resocijalizacija

 

 

Nije tajna da u našem društvu postoje brojne predrasude koje su ozbiljna prepreka suočavanju šire društvene zajednice s problemom liječenih ovisnika koji su prošli program terapijske zajednice ili komune.

Link: Projekt resocijalizacije ovisnika o drogama koji su završili neki od programa rehabilitacije i odvikavanja od ovisnosti u terapijskoj zajednici ili zatvorskom sustavu, te ovisnika koji su u izvanbolničkom tretmanu i duže vrijeme stabilno održavaju apstinenciju i pridržavaju se propisanog načina liječenja

 


Zato mi koji smo svjesni opasnosti i koji smo na ovaj ili onaj način pogođeni ovom pošasti, svjesni smo koliko je napora i truda potrebno uložiti i kolika je stvarna težina ovog problema.


Po završetku programske faze u terapijskoj zajednici ili komuni program se nastavlja posljednjom fazom – fazom resocijalizacije koja omogućava postepeni prelazak u vanjski svijet smanjujući rizik recidiva, ostvarujući stabilnost između novog identiteta sa stečenim vrijednostima kod liječenog ovisnika te na kraju procesa resocijalizacije društvo je bogatije za zdravu i neovisnu osobu koja svojim primjerom svjedoči o uspješnom liječenju i resocijalizaciji te na taj način pomaže i drugim osobama s problemom ovisnosti da se odluče na liječenje.


Kada kažemo resocijalizacija onda to nije apstraktan pojam već podrazumijeva konkretne projekte i programe koji trajno utječu na liječene ovisnike.

  Saznaj više : link ->  Projekt resocijalizacije ovisnika o drogama Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH

Ovisnost o drogama je složena društvena pojava koja ostavlja dugoročne štetne posljedice na pojedinca, obitelj i društvo u cjelini.

Stoga je postupak liječenja i odvikavanja od ovisnosti o drogama dugotrajni proces koji za cilj treba imati sveobuhvatno zahvaćanje ove problematike s medicinskog, psihološkog i socijalnog aspekta, kako u samom planiranju i izradi programa liječenja i suzbijanja zlouporabe opojnih droga tako i u izravnom tretmanu ovisnika o drogama.
Pod resocijalizacijom se u najširem smislu podrazumijeva svaki oblik društvenog uključivanja i afirmacije kroz različite aktivnosti iz područja sporta, kulture, rada i drugih društvenih aktivnosti.
Resocijalizacija ovisnika o opojnim drogama trebala bi biti logičan slijed psihosocijalne rehabilitacije u terapijskoj zajednici, penalnom sustavu i zdravstvenoj ustanovi.


Svakako da je najznačajniji dio resocijalizacije iznalaženje zaposlenja i stručno osposobljavanje ovisnika za određena zanimanja kao preduvjet njihove uspješne afirmacije u društvu.
Ovisnici se vrlo često nakon završenog liječenja ne mogu uspješno uklopiti u društvenu sredinu zbog niza razloga, a jedan od njih je javno mnijenje o problemu ovisnosti o drogama koje cijelu ovisničku populaciju marginalizira, stigmatizira i isključuje iz radne i školske sredine.
Podrška obitelji također u velikom broju slučajeva nije zadovoljavajuća, te se i nakon uspješno završene rehabilitacije velik broj ovisnika ponovno vraća drogama i ovisničkom stilu življenja.


Uspješnosti programa suzbijanja zlouporabe opojnih droga i liječenja ovisnika o opojnim drogama svakako bi pridonio projekt resocijalizacije ovisnika u zajednici čiji bi kreatori između ostalih trebali biti i sami ovisnici.
Izuzetno je važno da rehabilitirani ovisnici budu uključeni u različite programe izobrazbe i da i sami stvaraju udruženja za pomoć ovisnicima koji nakon završenog liječenja ili izdržavanja kazne trebaju ući u proces resocijalizacije i ponovno ostvariti svoje socijalne i obiteljske uloge.
Pomoć ovih udruženja ne bi trebala biti samo u održavanju apstinencije već u edukaciji i savjetovanju uz ostvarivanje različitih prava bitnih za proces resocijalizacije kao što su: izobrazba, prekvalifikacija, zapošljavanje, uključivanje u različite kulturne, športske i edukativne aktivnosti.


Značajno je istaknuti da su dosadašnja iskustva resocijalizacije ovisnika u našem društvu vrlo slaba. Premda iskustva govore da je projekt resocijalizacije preduvjet za uspješno održavanje apstinencije i uključivanje ovisnika u društvo, on kao takav nije bio definiran u Nacionalnoj strategiji suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj iz 1996. godine.


Nacionalnom strategijom suzbijanja zlouporabe opojnih droga za 2006.-2012. godinu i Akcijskim planom suzbijanje zlouporabe opojnih droga za 2006.- 2009. godinu predviđeno je niz mjera kojima će se težiti ponovnom uključivanju ovisnika u društvenu zajednicu nakon uspješno završenog programa rehabilitacije.


Na području resocijalizacije ovisnika utvrđeni su sljedeći PRIORITETI:

a. Pomoć ovisnicima koji su u nekom od tretmana liječenja ili onima koji su uspješno završili neki od tretmana liječenja, u završavanju osnovnog i srednjeg obrazovanja ili prekvalifikaciji zanimanja
b. Osmišljavanje programa stručne prekvalifikacije na temelju relevantnih statističkih pokazatelja o stručnoj spremi ovisnika i njihovoj motiviranosti za doškolovanje ili prekvalifikaciju te sukladno stvarnim potrebama tržišta rada
c. Poticanje programa zapošljavanja ovisnika koji su završili programe rehabilitacije u terapijskim zajednicama
d. Posebna pozornost posvetit će se ponovnom uključivanju u društvo osoba koje su izdržale kaznu zatvora ili su se vratile iz odgojnih ustanova.
e. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti daljnjem oblikovanju djelatnosti za poticanje socijalne uključenosti onih skupina ovisnika o drogama koji su uključeni u djelatnosti na drugim područjima – primjerice programi održavanja metadonom, ovisnici u zatvorima, odgojnim domovima i slično.
f. Ponovno uključivanje u društvo treba obuhvaćati i skupinu ovisnika koji ne mogu ili ne žele prestati s uzimanjem droga. Za te pojedince koji su, osim socijalne isključenosti (beskućništvo, nezaposlenost), izuzetno ogorčeni i zbog različitih bolesti, potrebno je osigurati primjerene prostorije, odnosno utočišta (javne kuhinje, prenoćišta, mogućnosti održavanja osobne higijene).


Također uspješno provođenje resocijalizacije ovisnika o opojnim drogama uvelike će ovisiti i o promjeni javnog mijenja o ovisnicima za što je potrebna kontinuirana edukacija građana kroz javne medije, tribine, kulturne manifestacije, humanitarne akcije i drugo kako bi se senzibilizirala javnost za ovaj problem, a samim tim i olakšala provedba bilo kojeg oblika aktivnog uključivanja liječenih ovisnika u život u zajednici.
Resocijalizaciju ovisnika koji su na liječenju u terapijskoj zajednici potrebno je započeti u završnoj fazi boravka u zajednici i kontinuirano nastaviti nakon povratka s liječenja. U početku je ovisniku koji je završio rehabilitaciju u terapijskoj zajednici potrebna intenzivna psiho-socijalna podrška, kako bi što prije pronašao zaposlenje, dovršio školovanja i na drugi način se aktivno uključio u život u zajednici.

Izvorni tekst : Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH


Print Friendly